®
WHO objavio opseg traume iz djetinjstva kod mladih Europljana
Novi tekstovi, odgovori na pitanja i iskustva drugih pacijenata.
Sadržaj članka 5 poglavlja
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) za Europu objavila je 8. listopada 2026. istraživanje prema kojem je više od dvije trećine mladih Europljana u dobi od 18 do 30 godina u djetinjstvu doživjelo neki oblik zlostavljanja, zanemarivanja ili obiteljskog nasilja. Anketu je provela regionalna kancelarija WHO-a za Europu zajedno sa Sveučilištem Liverpool John Moores, na uzorku od više od 26.000 mladih odraslih iz zemalja EU-a, Norveške i Islanda. Rezultati pokazuju da je svaka peta osoba doživjela četiri ili više takvih iskustava, a njih skoro četiri petine kasnije je trebalo stručnu pomoć za mentalno zdravlje. Hrvatska nije bila zasebno obuhvaćena anketom, ali nalazi govore o problemu koji pogađa cijelu regiju, uključujući i sustav mentalnog zdravlja mladih u Hrvatskoj.
Što je WHO istražio i tko stoji iza podataka
Podaci su prikupljani od studenoga 2025. do siječnja 2026., a akademski voditelj istraživanja bio je profesor Mark Bellis sa Sveučilišta Liverpool John Moores, koje godinama surađuje s WHO-om na temi nepovoljnih iskustava u djetinjstvu. Anketa je mjerila devet vrsta nepovoljnih iskustava, od fizičkog, emocionalnog i seksualnog zlostavljanja do zanemarivanja, ovisnosti u obitelji, duševne bolesti roditelja, razvoda ili smrti roditelja te svjedočenja obiteljskom nasilju. Natasha Azzopardi-Muscat, direktorica za zdravstvene sustave u WHO-u za Europu, izjavila je da rezultati ne iznenađuju jer se iskustva iz djetinjstva kasnije prenose u školu, na tržište rada i u odnose s drugim ljudima. Bellis je nalaze opisao kao iznimno dosljedne u svim zemljama koje su bile obuhvaćene istraživanjem.
Posljedice koje traju do odrasle dobi
Među mladima koji su prijavili četiri ili više nepovoljnih iskustava, 76,3 posto izjavilo je da je u prethodnoj godini trebalo stručnu pomoć za mentalno zdravlje, naspram 36,7 posto onih koji nisu imali nijedno takvo iskustvo. Ta skupina češće prijavljuje kronične bolove, poteškoće u svakodnevnim aktivnostima, smanjenu pokretljivost i probleme sa samostalnom brigom o sebi. Najčešća iskustva bila su razvod ili smrt roditelja, svjedočenje obiteljskom nasilju i emocionalno zlostavljanje. WHO upozorava da ponavljana izloženost takvim okolnostima povećava rizik ranog napuštanja škole, nezaposlenosti i života u kućanstvu s niskim prihodima. Mladi koji su bili najviše izloženi istovremeno su i oni koji najčešće kažu da nisu dobili pomoć koja im je trebala.
Zašto je to relevantno za Hrvatsku
Azzopardi-Muscat je naglasila da ovo nije isključivo pitanje mentalnog zdravlja, nego socijalni i ekonomski problem koji traži uključivanje sektora izvan zdravstva – škola, socijalne skrbi i tržišta rada. Hrvatski sustav suočava se s poznatim manjkom dječjih psihijatara i psihologa u školama, a čekanje na prvi termin u savjetovalištu često traje mjesecima. Podaci koje je objavio WHO ne govore izravno o hrvatskim mladima, ali regionalni obrazac upozorava da bi udio onih kojima je potrebna psihološka podrška mogao biti sličan i kod nas. To je razlog da roditelji, nastavnici i liječnici obiteljske medicine prepoznaju rane znakove umjesto da čekaju da problem postane akutan.
Kome se obratiti i kada
Znakovi koje vrijedi uzeti ozbiljno kod mladih uključuju nagle promjene u ponašanju, povlačenje iz društva, pad školskog uspjeha bez jasnog razloga, poremećaje spavanja ili apetita te čestu tjelesnu bol bez medicinskog objašnjenja. Prvi korak je razgovor s liječnikom obiteljske medicine ili školskim pedagogom, koji mogu uputiti dalje prema psihologu ili psihijatru za djecu i mlade. Popis klinika i savjetovališta po gradovima dostupan je na pregledu klinika na eDoktoru, a roditelji koji uz psihičke tegobe primjećuju i fizičke simptome mogu prije posjeta liječniku provjeriti moguće interakcije lijekova u alatu za provjeru interakcija.
Zabrinuti ste za svoje nalaze?
Učitajte nalaz i dobijte razumljivo objašnjenje za 30 sekundi.
Za čitatelja u Hrvatskoj poruka ovog istraživanja nije alarmantna u smislu da je nešto novo pošlo po zlu, nego podsjetnik da su iskustva iz djetinjstva mjerljivo povezana sa zdravljem u odrasloj dobi. Tko prepoznaje ove obrasce kod sebe, djeteta ili učenika, ne mora čekati krizu da bi potražio razgovor sa stručnom osobom – rana podrška skraćuje put do oporavka i smanjuje rizik da se teškoće nastave u sljedećoj generaciji.
Izvori
- Euronews Health – Childhood trauma affects most young people in Europe, WHO warns
- WHO Regional Office for Europe – News
Naslovna slika: Long Bà Mùi / Pexels
Medicinski disclaimer: Ovaj članak je informativnog karaktera i ne zamjenjuje stručni medicinski savjet. Za dijagnozu i liječenje obratite se svom liječniku.