Enteralna prehrana – kada je potrebna i kako izgleda hranjenje sondom

Kratki odgovor: Enteralna prehrana su nutritivno potpuni pripravci koji se uzimaju na usta ili putem sonde (nazogastrične ili PEG-a) kada osoba uobičajenom hranom ne može unijeti dovoljno energije i hranjivih tvari. Primjenjuje se kod bolesti probavnog sustava poput Crohnove bolesti, otežanog gutanja, tijekom liječenja malignih bolesti te prije i nakon velikih operacija, a u djece i kod nedonoščadi i poteškoća hranjenja. Kad god probavni sustav radi, prednost ima pred prehranom putem vene jer je sigurnija i čuva funkciju crijeva. Uz nju je, ako je gutanje sigurno, poželjno nastaviti i uobičajeno jedenje na usta.

Što je enteralna prehrana i kada se najčešće preporučuje?

Enteralna prehrana uključuje primjenu posebno formuliranih nutritivnih pripravaka koji se mogu uzimati oralno, u obliku napitaka, ili primjenjivati putem sonde za hranjenje. Većina enteralnih pripravaka nutritivno je potpuna, što znači da sadrži sve potrebne hranjive tvari (energiju, bjelančevine, masti, vitamine i mineralne tvari) u odgovarajućim količinama i omjerima te može predstavljati jedini izvor prehrane. Primjenjuje se kada uobičajenom prehranom nije moguće zadovoljiti individualne potrebe za energijom i hranjivim tvarima.

Najčešće se preporučuje kod bolesti probavnog sustava poput Crohnove bolesti, kod otežanog gutanja (primjerice zbog neuroloških bolesti ili nakon moždanog udara), tijekom liječenja malignih bolesti, prije i nakon većih operacija te kod kroničnih bolesti u kojima su potrebe organizma povećane. U djece se često primjenjuje i kod nedonoščadi te kod djece s poteškoćama hranjenja. Kad god probavni sustav funkcionira, enteralna prehrana ima prednost pred prehranom putem vene jer je sigurnija i čuva funkciju crijeva.

Koji oblici enteralne prehrane postoje i po čemu se razlikuju u svakodnevnom životu?

Enteralni pripravci mogu se uzimati na usta u obliku napitaka, a razlikuju se u sadržaju energije i proteina. Dostupni su u različitim okusima i volumenima. Kada osoba ne može uzimati napitak na usta, ili ga nije u mogućnosti uzeti u dovoljnoj količini ili na siguran način, koristi se nazogastrična sonda (NGS) ili gastrostoma, najčešće perkutana endoskopska gastrostoma (PEG).

NGS je tanka i savitljiva cjevčica koja se uvodi kroz nosnicu, a preko ždrijela i jednjaka dolazi do želuca. Koristi se kada se očekuje da će hranjenje putem sonde trajati kraće, otprilike do mjesec dana. Kada je hranjenje sondom potrebno kroz duže razdoblje, prednost se daje PEG-u – cjevčici koja se kratkim endoskopskim zahvatom postavlja kroz trbušnu stijenku izravno u želudac. PEG je udobniji za pacijenta, ne vidi se na licu i općenito omogućuje bolju kvalitetu života. Osim toga, dok se kroz NGS primjenjuju gotovo isključivo enteralni pripravci, PEG omogućuje i hranjenje miksanim obrocima pripremljenima od cjelovitih namirnica.

Što obitelj treba znati u prvim danima kod kuće?

Prije svakog hranjenja potrebno je temeljito oprati ruke i pripremiti čist pribor. Otvoreni pripravak čuva se u hladnjaku i treba ga potrošiti unutar roka navedenog na pakiranju. Prije primjene preporuča se ostaviti pripravak da postigne sobnu temperaturu, radi bolje tolerancije.

Tijekom hranjenja, ako je moguće, osoba treba biti u sjedećem ili polusjedećem položaju, odnosno istom položaju u kojem bi se i inače hranila. Na početku hranjenje treba provoditi polagano, tako da jedan obrok traje otprilike pola sata, jer prebrzo hranjenje može uzrokovati mučninu, nadutost i proljev. Kod osoba koje hranjenje dobro podnose obrok se može dati i brže, za 15 do 20 minuta, odnosno otprilike onoliko vremena koliko bi osobi inače trebalo da sama pojede obrok. Prije i nakon svakog obroka te nakon primjene lijekova sondu treba isprati vodom, u količini prema dobivenoj uputi.

Kod nazogastrične sonde prije svakog hranjenja treba provjeriti nalazi li se oznaka na sondi na istom mjestu kao i pri otpustu iz bolnice. Mjesto PEG-a treba održavati čistim i suhim te ga svakodnevno pregledati.

Koje su najčešće poteškoće i kada se treba javiti liječniku ili nutricionistu?

Najčešće poteškoće su mučnina, nadutost i proljev, osobito pri uvođenju novog pripravka ili naglom povećanju količine. Začepljenje sonde rjeđe je kod primjene enteralnih pripravaka, a najčešće ga uzrokuju lijekovi ili nedovoljno ispiranje. Pri pripremi miksanih obroka važno je postići odgovarajuću konzistenciju koja omogućuje nesmetan prolazak obroka kroz sondu, uz očuvanje njegove nutritivne vrijednosti. Pretjerano razrjeđivanje može smanjiti energetsku i hranjivu gustoću obroka. Zato upute o odabiru namirnica i pravilnoj pripremi miksanih obroka obavezno daje nutricionist.

Ako osoba ne podnosi obroke, povraća, ima dugotrajan proljev ili zatvor, potrebno je javiti se liječniku ili nutricionistu kako bi se prilagodio tempo, volumen, broj ili vrsta obroka. Liječniku se treba javiti i ako se sonda ne može odčepiti, ako je ispala ili pomaknuta, te ako se oko PEG-a pojavi crvenilo, otok, bol ili curenje.

Može li osoba na enteralnoj prehrani i dalje jesti na usta?

Ako je hranjenje na usta sigurno, osoba na enteralnoj prehrani svakako može nastaviti jesti na usta. Ovisno o razlogu uvođenja enteralne prehrane, ponekad je potrebno prilagoditi konzistenciju ili vrstu hrane, a upute o tome daje liječnik ili klinički nutricionist. Enteralne pripravke na teret HZZO-a propisuje liječnik obiteljske medicine ili pedijatar, na temelju preporuke bolničkog specijalista, a podižu se u ljekarni. Za pojedine pripravke moguća je doplata.

Je li PEG korak unatrag?

Mnogi pacijenti i njihove obitelji osjećaju nesigurnost ili zabrinutost zbog postavljanja PEG-a, doživljavajući ga kao velik i invazivan zahvat te svojevrsni korak unatrag u liječenju. Iskustvo nam, međutim, pokazuje drukčije: pacijenti kojima je postavljen PEG najčešće opisuju značajno poboljšanje kvalitete života. PEG omogućuje hranjenje istom hranom koju jede i ostatak obitelji, a miksani obroci često se i bolje podnose, uz manje nuspojava. Također se izbjegava neugodno opetovano postavljanje NGS, što je posebno teško za djecu.

Česta je zabluda i da ako pacijent ima sondu, ne smije jesti ništa na usta. Međutim, ako je gutanje sigurno, jedenje na usta treba poticati, a to je osobito važno kod djece.