Dulje školovanje smanjuje rizik demencije, pokazuje studija

Veliko longitudinalno istraživanje objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS) pokazalo je da dulje školovanje stvarno snižava rizik od demencije, čak i kod osoba koje nose visok genetski rizik za tu bolest. Istraživači sa Sveučilišta Južne Kalifornije (USC) iskoristili su reformu obveznog školovanja u Velikoj Britaniji iz 1972. godine kao prirodni eksperiment i pratili jesu li dodatne godine u školskim klupama promijenile vjerojatnost dijagnoze demencije do 65. godine života. Rezultat je, prema autorima, prvi dokaz uzročne, a ne samo statističke veze između obrazovanja i demencije. Za hrvatske obitelji to je konkretan razlog da cjeloživotno učenje i obrazovanje djece i unuka gledaju i kao ulaganje u zdravlje mozga u starosti.

Kako su istraživači dokazali uzročnu vezu

Autorica studije Silvia Barcellos sa USC-ova Centra za ekonomska i socijalna istraživanja, zajedno s kolegama Leandrom Carvalhom, Patrickom Turleyem i Snehom Nimmagaddom s USC-a te Kennethom Langom sa Sveučilišta Michigan, iskoristila je promjenu zakona koja je 1972. godine u Engleskoj, Škotskoj i Walesu podigla minimalnu dob za napuštanje škole s 15 na 16 godina. Djeca rođena na ili nakon 1. rujna 1957. morala su ostati u školi godinu dulje, dok su ona rođena tek nekoliko mjeseci prije tog datuma smjela otići s 15. Takav oštri rez po datumu rođenja znanstvenicima omogućuje da uspoređuju dvije inače slične skupine ljudi i izoliraju učinak same dodatne godine školovanja, bez utjecaja obiteljskog imovinskog stanja, inteligencije ili drugih čimbenika koji inače zbunjuju ovakva istraživanja.

Podaci dolaze iz UK Biobanka, velike baze zdravstvenih podataka britanskog stanovništva, a sudionici su praćeni do 65. godine života preko bolničkih evidencija, registra smrti i vlastitih prijava zdravstvenih stanja.

Što su autori otkrili o riziku demencije

Reforma je udio ljudi koji su ostali u školi do 16. godine povećala za 14 postotnih bodova. Kod generacije rođene odmah nakon tog datuma dijagnoza demencije bila je rjeđa nego kod generacije rođene tek nekoliko mjeseci prije njega. Autori navode da su procjene donekle neprecizne, jer je demencija u ovoj relativno mlađoj skupini (do 65 godina) još rijetka, pa je broj zabilježenih slučajeva za statistiku malen. Ranija radna verzija istraživanja, objavljena kao radni rad Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja (NBER), navodila je da su osobe rođene nakon reforme imale približno 0,2 postotna boda manji rizik dijagnoze demencije do 65. godine, uz prosječno 0,14 godina dulje školovanje po osobi.

Dodatna godina školovanja nije djelovala samo na pamćenje. Prema podacima iz studije, povezana je i s višim kućanskim prihodima te manjim brojem moždanih i srčanih udara u kasnijoj dobi, što upućuje na to da obrazovanje popravlja cijeli niz okolnosti koje inače pridonose riziku od demencije, od materijalne sigurnosti do zdravlja krvnih žila.

Genetska sklonost demenciji nije presuda

Najzanimljiviji dio istraživanja odnosi se na ljude s naslijeđenom genetskom sklonošću prema demenciji. Kada su autori povezali podatke o reformi školovanja s genetskim rizikom sudionika, zaštitni učinak dodatne godine škole ostao je prisutan i kod osoba s najvišim genetskim rizikom. Drugim riječima, obrazovanje nije samo pomoć prosječnoj osobi, nego može djelomično nadoknaditi i naslijeđeni rizik na koji pojedinac sam po sebi ne može utjecati.

Ovakav nalaz pomiče fokus s ideje da je demencija unaprijed zapisana u genima prema shvaćanju da okolina, politike i osobne odluke tijekom života mogu promijeniti konačni ishod, bez obzira na nasljeđe.

Što to znači za čitatelje u Hrvatskoj

Hrvatska nema identičnu reformu iz 1972., ali poruka studije prenosi se i na naš sustav: svaka dodatna godina formalnog obrazovanja, prekvalifikacije ili ozbiljnog cjeloživotnog učenja u srednjim i starijim godinama ima mjerljivu vrijednost za mozak, ne samo za zapošljavanje. To je posebno korisno znati roditeljima koji odlučuju hoće li djeca nastaviti školovanje nakon srednje škole, ali i odraslima koji razmišljaju o tečajevima, studiju uz rad ili drugim oblicima učenja u četrdesetima i pedesetima.

Kod starijih osoba s obiteljskom povijesti demencije ili s poteškoćama pamćenja ima smisla zatražiti pregled u specijaliziranoj klinici za neurologiju ili psihijatriju, gdje se mogu procijeniti kognitivne funkcije i, ako je potrebno, isključiti druge uzroke zaboravnosti. Budući da neki lijekovi iz skupine benzodiazepina ili lijekova sa snažnim antikolinergičkim učinkom mogu dodatno opteretiti pamćenje u starijoj dobi, korisno je povremeno provjeriti vlastitu terapiju pomoću alata za provjeru interakcija lijekova i o tome razgovarati s liječnikom ili ljekarnikom.

Ograničenja koja treba imati na umu

Studija se odnosi na britansku populaciju i jednu konkretnu zakonsku promjenu, pa se njezini brojčani nalazi ne mogu izravno prenijeti na hrvatske prilike. Broj zabilježenih slučajeva demencije u skupini praćenoj samo do 65. godine života relativno je malen, zbog čega su intervali pouzdanosti široki i potrebna su daljnja istraživanja na starijim kohortama i u drugim zemljama. Nalaz ne znači da jedna godina škole sama po sebi jamči zdrav mozak u starosti, nego da obrazovanje djeluje kao jedan od više čimbenika koji zajedno oblikuju rizik.

Čitatelju koji se pita što sam može napraviti poruka je jednostavna: obrazovanje u bilo kojoj životnoj dobi, od podrške djetetovu školovanju do vlastitog tečaja ili studija, vrijedi tretirati kao jedno od ulaganja u zdravlje mozga, uz već poznate čimbenike kao što su tjelesna aktivnost, kontrola krvnog tlaka i kvaliteta sna.

Izvori

• EurekAlert! (University of Southern California) – More education reduces dementia risk decades later: https://www.eurekalert.org/news-releases/1149094
• National Bureau of Economic Research – Working Paper 33430, “Education and Dementia Risk”: https://www.nber.org/papers/w33430

Naslovna slika: Liezl Wilken / Pexels