Što je tetanus i kako se prenosi?
Tetanus je bakterijska infekcija koju uzrokuje anaerobna ( živi u uvjetima bez kisika) štapićasta bakterija poznata pod nazivom Clostridium tetani. Od ove infekcija godišnje oboli oko milijun ljudi, posebice u zemljama gdje je procijepljenost niska.
Ova bakterija ima karakteristične spore (inaktivni oblik bakterija) koje mogu preživjeti u raznim uvjetima i otporne su na visoke temperature, smrzavanje i brojne antiseptike.
Bakterijske spore Clostridium tetani se nalaze u tlu, ljudskom i životinjskom izmetu ( i stoga i u samim gnojivima) i u probavnim sustavima domaćih životinja. Zaraza tetanusom se često asocira i sa hrđavim predmetima, no sama hrđa nije uzrok tetanusa, već prvljaština na njoj u kojoj se nalaze bakterijske spore.
Ova bakterijske infekcija se prenosi kontaktom bakterijskih spora sa otvorenom ranom preko ugriza životinja ili dodira sa tlom. Ne šriri se s osobe na osobu.
Spora se pretvara u aktivnu bakteriju ukoliko se nađe u uvjetima bez kisika ( u ovom slučaju ulaskom u ranu).
Najbolja prevencija tetanusa jest cijepljenje.
Clostridium tetani i rod Clostridium
Clostrdium tetani je bakterija koja spada u rod Clostridium. Ova bakterija jest gram pozitivna štapićasta bakterija. U rodu Clostridium postoji još nekoliko medicinskih značajnih bakterija kao što su:
- Clostridium perfringens – postoje dva podtipa ove bakterije koji uzrokuju različita stanja, jedan uzrokuje teške infekcije mekog tkiva ( mionekroze, najčešće nakon operativnih zahvata), a drugi uzrokuje trovanja hranom ukoliko se bakterija nalazi u hrani
- Clostridium botulinum – ova bakterija jest poznata po svojem botulinum toksinu koji uzrokuje botulizam te je poznat kao jedan od biološki najvažnijih toksina. Ovaj toksin inhibira oslobađanje acetilkolina pri čemu dolazi do paralize mišića. Ovaj toksin se koristi u medicinsko-estetske svrhe kao što je “botoks”.
- Clostridium difficile – ova bakterija uzrokuje pseudomembranozni kolitis
Ogrebotina od mačke tetanus
Mačje ogrebotine mogu dovesti do razvoja tetanusa ukoliko mačka boravi u prirodi. Bakterijske spore se mogu pronaći u tlu i okolišu i teško ih je ukloniti. Mačje ogrebotine bez obzira na svoju veličinu mogu uzrokovati potencijalnu infekciju kod osoba koje nisu docijepljene na vrijeme ili uopće nisu cijepljene.
Tetanus toksini – tetanospazmin i tetanolizin
Za smrtnost i veoma bolne simptome ove bolesti zaslužan je tetanus toksin. Ova bakterija zapravo proizvodi dva toksina – tetanospazmin i tetanolizin.
Tetanospazmin jest neurotoksin koji je zaslužan za primarne simptome tetanusa. Nije otporan na želučanu kiselinu i zato je potrebno da uđe kroz ranu kako bi se aktivirao.
Ovaj toksin prolazi kroz krvožilni i limfni sustav i veže se za neuromuskularne veze ( veza između mišića i živaca) . Zatim ovaj toksin dolazi do centralnog živčanog sustava gdje sprječava otpuštanje neutrotransmitora i dolazi do pojave nekotroliranog grčenje mišića.
Uloga tetanolizina danas još nije poznata.
Stanje u Hrvatskoj i svijetu
Ova bolest u Hrvatskoj je veoma rijetka, prema istraživanjima najviše je bila rasprostranjena u kontinentalnoj Hrvatskoj. Veći dio oboljelih su bile osobe starije od 60 godina.
Najviše se ugrožene osobe koje nisu cijepljene te osobe kao što su vrtlari ili farmeri koji su u konstantom kontaktu sa zemljom imaju veće šanse za razvoj bolesti jer su u većem kontaktu sa bakterijskim sporama.
Zemlje Azije i Afrike koje imaju nisku procijepljenost imaju i veći broj oboljelih godišnje.
Tetanus simptomi
Postoje 4 tipa tetanusa koji sa sobom nose i karakteristične simptome:
- Generalizirani – najčešći oblik bolesti, karakterizira ga napeta ( takozvana “zaključana čeljust”) i grčenje mišića oko ustiju ( karakterističan osmijeh), bolni grčevi mišića, rigidnost te otežano gutanje , dolazi do ubrzanog rada srca, povećanog broja leukocita i povišene tjelesne temperature
- Lokalni – rjeđi i blaži oblik bolesti, grčenje je ograničeno na mjesto ozlijede, ali može doći do razvoja u generalizirani oblik
- Cefalički – povezan sa disfunkcijom kranijalnih živaca, povezan sa traumama glave, simptomi nalik onim kod moždanog udara
- Neonatalni – prenosi se na dijete usred infekcije pupčane vrpce ako je majka necijepljena, inkubacija može biti do 7 dana i karakteristična je visoka smrtnost
Ukoliko oboljela osoba nije cijepljena ova akutna bakterijska infekcija može završiti fatalno, stoga je cijepljenje obavezno i uvedeno u kalendar cijepljenja.
Inkubacijski period
Simptomi se počinju pojavljivati nakon 2 do 14 dana, ali najčešće nakon 10 dana. U rijetkim slučajevima može se pojaviti nakon nekoliko mjeseci.
Tetanus rana
Rana nema nikakve karakteristične simptome, već ju je potrebno na dobro dezinficirati i očistiti toplom vodom i nježnim sapunom kako bi se smanjila šansa infekcije. Potrebno ju je prekriti sterilnom gazom ili flasterom kako bi se zaštitila od ostalih onečišćenja.
Zatim je potrebno savjetovati se sa liječnikom ukoliko osoba nije u docijepljena ili ako sumnja na pojavu bolesti.
Tetanus cjepivo
Primarna zaštita za ovu infekciju jest cjepivo koje se nalazi u kalendaru obaveznog cijepljenja.
U početku se davali antitoksini koji su bili izolirani iz seruma zaraženog konja. Tek u prošlom stoljeću je došlo do razvoja cjepiva. Cjepivo se sastoji od toksioida – kemijski promijenjen toksin bakterije Clostridium tetani. Ovaj toksiod potiče reakciju imunološkog sustava i tako dolazi do imunizacije.
Cjepivu se također dodaju raznoliki adjuvansi kako bi se pojačala imunološka reakcija.
Ovo cjepivo se danas daje kao trovalentno cjepivo; DI-TE-PER (dTAP) tj. cjepivo protiv difterije, tetnusa i hripavca. Daje se novorođenoj djeci u drugom, četvrtom i šestom mjesecu života. Zatim se ponovno daje djeci koja su navršila prvu i petu godinu života.
Cijepljenje se zatim nastavlja u osmom razredu osnovne škole ( bez cjepiva za hripavac). Preporuča se docjepljivanje prema potrebi sa 19 i 24 godine.
Tetanus cijepljenje nakon ozlijede
Važno je pratiti status cijepljenja i uvijek biti u toku sa cjepivima.
Cjepivo protiv tetanusa je djelotvorno do 10 godina nakon što se dala obavezna serija doza. Preporuča se cijepljenje booster dozom svakih 10 godina. Ukoliko je osoba u opasnosti od razvoja tetanusa preporuča se booster doza ako je prošlo više od 5 godina zadnje doze.
Tetanus cjepivo nuspojave
Unatoč tomu što su rijetke, ali i dalje postoje, postoje one blage i teže nuspojave. Blage nuspojave uključuju:
- Povišenu tjelesnu temperaturu
- Umor
- Bol u mišićima i zgloboima
- Crvenilo i bol na mjestu primanja cjepiva – nastaju nekoliko minuta nakon primanja cjepiva te nestaju nakon nekoliko dana
- Mučnina
- Gubitak apetita
- Glavobolja
Postoje i one teže nuspojave kao što su:
- Alergijska reakcija na cjepivo – najčešće uključuje teško disanje, ubrzan rad srca, crveni osip te nastupa u roku od par minuta do nekoliko sati nakon cijepljenja, ovo stanje je veoma ozbiljno i potrebno je zatražiti hitnu medicinsku pomoć
Docjepljivanje tetanus
Preporuča se docjepljivanje sa nakon navršene 19. i 24. godine života prema potrebi. Booster doze se preporučaju svakih 10 godina od posljednje ili ako je prošlo više od 5 godina, a osoba je u riziku od razvoja tetanusa.
Posebice se potiče cijepljenje starije populacije ( stariji od 60 godina ).
Tetanus liječenje
Liječenje tetanusa zahtjeva korištenje različitih lijekova. Koristi se kombinacija navedenih tvari:
- humani imunoglobulin ( intramuskularno ) – pasivna imunizacija služi za neutralizaciju toksina u krvotoku
- tetanusni toksoid – aktivira reakciju imunološkog sustava
- kombinacija antibiotika – kako bi se sprječila infekcija, koriste se antibiotici kao što su metronidazol i kombinacija amoksicilina i klavulanske kiselina ( klavocin )
- miorelaksansi – lijekovi koji se koriste za opuštanje mišića
Preporuča se i priključivanje osobe na kisik zato što radi grčenja mišića može doći do problema s disanjem i gušenja.
Antibiotska komponetna
Antibiotici se daju kako bi se suzbile ostale potencijalne infekcije rane i kako bi se suzbila daljnja potencijalna infekcija sa Clostridium tetani.
Metronidazol je antibiotik koji djeluje na anaerobne bakterije te različite parazite. Djeluje tako da oštećuje važne molekule u stanicama. U ovoj se terapiji koristi kako bi se spriječila infekcija sa tetanusom.
Kombinacija amoksicilina i klavulanske kiseline se naziva klavocin. Koristi se za sprječavanje ostalih infekcija rane. Klavulanska kiselina pojačava djelotvornost i spektar djelovanja amoksicilina. Djeluju na bakterije kao što su:
- Staphylococcus aureus
- Streptococcus pneuomniae
- Streptococcus pyogenes
- Enterococcus faecalis
- Escherihia coli
- Klebsiella spp.
- Neisseria gonorrhoeae
Miorelaksansi – što su?
Miorelaksansi su lijekovi koji se korise za opuštanje mišića. U slučaju kod tetanusa to je veoma korisno s obzirom da dolazi do jakog i nekontroliranog grčenja mišića. Osim toga koriste se i prije operacijskih zahvata. Miorelaksansi mogu biti različite skupine lijekova, a najčešće su:
- Benzodiazepini
- Stabilizirajući miorelaksansi – pankuornij, vekuronij
- Dantrolen ( miotonolitik )
Tetanus prevencija – kako se zaštiti?
Uredno cijepljenje i docjepljivanje prema kalendaru je najbolja prevencija. Ukoliko postoji otvorena rana koja može doći u kontakt sa vanjskim onečišćenjima potrebno ju je previti sterilnom gazom, koristiti zaštitne rukavice ili nositi dugačku robu.
Također potrebno je na prepoznati simptome tetanusa kao što je napeta čeljust i nemogućnost njenog otvaranja, bol i grčeve u mišićima te zatim potražiti pomoć stručnjaka.
Ako ste pronašli greške ili neispravne informacije u tekstu molimo vas da nam pošaljete na podrska@edoktor.hr kako bi ih mogli što prije ispraviti.
Ovaj članak je namijenjen samo informativnim i edukacijskim svrhama. Informacije u ovom članku nisu zamjena za stručni medicinski savjet. Ako imate bilo kakvih medicinskih pitanja ili problema, obratite se svom liječniku ili drugom zdravstvenom djelatniku.
eDoktor je platforma na kojoj možete dobiti informacije o najboljim doktorima za vaš problem -> Ispunite obrazac na eDoktor aplikaciji i mi ćemo vam pronaći najbolju ponudu.
Zapratite nas na našem Facebooku | Instagramu
Pišite nam u grupu te postavljajte pitanja ili pratite recenzije drugih pacijenata>
*Članak i njegove dijelove možete citirati na svom webu navodeći izvor s aktivnim linkom;
Izvor: www.edoktor.hr , (iza zareza dodati link na članak)
