PTSP simptomi, Test 17 pitanja, terapija

Što je posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)

PTSP, posttraumatski stresni poremećaj jedan je od najpoznatijih odgovora na traumu.

Često se opisuje kao kompleksno stanje koje obuhvaća različite simptome i manifestira se različito u različitih ljudi.

Može imati dubok utjecaj na živote pojedinaca koji su preživjeli traumatična iskustva.

Stoga je razumijevanje uzroka, simptoma i pristupa liječenju ključno je za pružanje podrške i poboljšanje ishoda za osobe koje pate od ovog poremećaja.

 

Uzroci PTSP-a

Bez stresa (stresnog događaja) nema razvoja PTSP-a.

Kada se govori o uzrocima posttraumatskog stresnog poremećaja, u pitanju je interakcija mnogih čimbenika.

Čimbenici variraju od vrste stresora i njegova intenziteta do ličnosti traumatizirane osobe i odnosa socijalne sredine prema traumatiziranomu.  

Stresni događaj definira se kao iskustvo koje prelazi uobičajene ljudske granice i može uključivati različite situacije poput prirodnih katastrofa, terorizma ili nasilja.

Različita istraživanja nastoje identificirati specifične čimbenike koji doprinose razvoju PTSP-a.  

Brojna su istraživanja koja pokušavaju odgovoriti na pitanje koji su to čimbenici koji će pospješiti ili pak spriječiti razvoj PTSP-a. 

PTSP je češći kod mlađih osoba, a kasnija trauma može pojačati simptome koji su uvjetovani traumom u ranom životu. 

Najčešći uvjet razvoja PTSP-a su katastrofe prirodne (potresi, poplave..) i katastrofe uvjetovane ljudskim djelovanjem (požari..), posljedice terorizma i kriminalnog ponašanja.

Učestali su i stresovi kao posljedica prometnih i sličnih nesreća.

Mogu se javiti odmah nakon traume ili se mogu razviti godinama kasnije.  

Razvoj PTSP-a također ovisi i o značajkama ličnosti psihotraumatiziranoga, socijalnim čimbenicima i odnosu obitelji i socijalne sredine prema oboljelome.

Prisutnost osobne ili obiteljske psihopatologije značajno pridonosi razvoju PTSP-a ili drugog psihičkog poremećaja nakon psihotraume.

Psiho testovi za PTSP

PTSP se uobičajeno dijagnosticira na temelju simptoma i kliničke procjene, ali postoje i neki standardizirani testovi koji se koriste kao dodatak procjeni.

Klinička procjena PTSP-a

Kako bi izveli procjenu stanja bolesnika oboljelog od PTSP-a, psihijatar, psiholog ili drugi kvalificirani stručnjak će provesti razgovor s pacijentom o simptomim.

Kvalificirana osoba također ispituje pacijenta o traumatičnom iskustvu, kako ono utječe na njegov život te kako se sama osoba nosi sa situacijom.

Clinician-Administered PTSD Scale (CAPS)

CAPS je strukturirani intervju koji se koristi za procjenu prisutnosti i ozbiljnosti PTSP-a.

Ovaj razgovor obično provodi psihijatar ili psiholog koji postavlja pitanja o simptomima bolesti i ocjenjuje ozbiljnost na temelju odgovora osobe.

CAPS se smatra jednim od najpouzdanijih alata za dijagnosticiranje PTSP-a i praćenje promjena simptoma tijekom vremena.

Standardizirani testovi za posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)

PTSD CheckList (PCL) – 17 pitanja koja korespondiraju ključnim simptomima PTSP -a

PCL je upitnik koji se koristi za procjenu simptoma PTSP-a.

Osoba odgovara na pitanja koja se odnose na simptome poput noćnih mora, izbjegavanja određenih situacija i slično.

Osoba samoevaluira svoje simptome koje je muče u proteklih nekoliko mjeseci koristeći skalu od 1 do 5 (1 – ne odnosi se na mene, 5 – apsolutno se slažem).

Rezultate stručnjak zatim analizira kako bi se procijenilo prisustvo PTSP-a i ozbiljnost simptoma.

Koliko ste uznemireni ovim problemima u posljednjih nekoliko mjeseci?

  1. ponavljajuća, uznemirujuća sjećanja, razmišljanja ili slike stresnog događaja iz prošlosti?
  2. ponavljajući, uznemirujući snovi stresnog iskustva iz prošlosti?
  3. najednom se osjećam kao da se stresni događaj ponovno odvija (kao da sam ponovno u toj situaciji)
  4. Osjećam uznemirenost kada me nešto podsjeti na stresni događaj iz prošlosti
  5. Kada me nešto podsjeti na traumatični događaj iz prošlosti osjećam fiziološke teškoće (primjerice lupanje srca, teškoće disanja ili znojenje…)
  6. Izbjegavam razmišljanja ili razgovore te izbjegavam osjećaje povezanih uz stresnu situaciju iz prošlosti
  7. Izbjegavam aktivnosti ili situacije jer me podsjećaju na stresno iskustvo
  8. Teško se prisjećam važnijih dijelova prošlog traumatskog iskustva
  9. Više ne uživam u aktivnostima koje sam prije volio
  10. Osjećam se odsječeno, kao da ne pripadam okolini
  11. Osjećam emocionalnu tupost ili nemogućnost osjećaja ljubavi za bliske ljude
  12. Ne osjećam se kao da imam svjetlu budućnost
  13. Teško zaspim
  14. Iznenada se osjećam iritirano ili bijesno
  15. Teško se koncentriram
  16. Osjećam se iznimno budnim i pažljiv, na oprezu
  17. Osjećam se nervozno ili napeto, lako se preplašim i reagiram na neočekivane zvukove ili događaje iz okoline

Trauma Symptom Inventory (TSI)

TSI je test koji se koristi za procjenu šireg raspona simptoma povezanih s traumom, uključujući simptome PTSP-a.

Obično se koristi kao dodatak kliničkoj procjeni.

Pomaže u identificiranju simptoma.

Rezultati ovoga testa pomažu liječniku ili drugoj kvalificiranoj osobi, poput psihologa u razumijevanju i procjeni težine simptoma traume te u planiranju odgovarajućeg liječenja.

Rorschahov test mrlja

Roroschachov test mrlja psihološki je test koji se koristi za procjenu osobnosti i emocionalnih stanja pojedinaca.

Razvio ga je švicarski psihijatar Hermann Rorschah 1921.godine.

Ovaj test uključuje niz tintnih mrlja koje su simetrične i apstraktne te se koriste kao podražaji za subjektivne interpretacije.

Osoba koja se testira dobiva zadatak da opisuje što vidi u svakoj mrlji.

Njihove reakcije, uključujući opisane slike, emocije, asocijacije i percepcije, bilježe se i analiziraju kako bi se stvorio profil osobnosti.

Postoje određene smjernice za procjenu odgovora na Rorschahove mrlje, ali interpretacija je često subjektivna i zahtijeva stručnost.

Analiza se može fokusirati na različite aspekte, kao što su sadržaj odgovora, stil odgovaranja, percepcijski obrasci, kvaliteta odgovora i slično.

Rorschahov test često se koristi u psihološkim procjenama.

Alat je za razumijevanje dubljih aspekata osobnosti, obrambenih mehanizama, emocionalnih problema i sklonosti psihičkim poremećajima.

“Povijest je Rorschahov test, ljudi. Ono što vidite kada ga pogledate govori vam o vama samima kao i o prošlosti.”

~ Jennifer Donnelly

 

PTSP
Rorchahov test mrlja PTSP (izvor: pixabay.com)

 

Fiziološki testovi za posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)

Fiziološki testovi ne koriste se izravno za dijagnosticiranje PTSP-a.

Međutim, fiziološki testovi poput mjerenja razine kortizola u krvi ili funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI) mogu pružiti dodatne uvide u promjene u mozgu i tijelu koje su povezane s PTSP-om.

Ponašanje oboljelih od PTSP – a

Osnovna je značajka PTSP-a stalno ponovno doživljavanje traumatskog doživljaja.

Bolesniku se obično nameću, bez poticaja iz okoline, mučna i neželjena sjećanja na traumatski događaj.

Iluzije, halucinacije i disocijativne (flashback) epizode praćene su odgovarajućom mučnom reakcijom.  

Katkad se pojavljuju uznemirujući snovi koji bolesnika bude po nekoliko puta tijekom noći. 

Bolesnik se može iznenada početi ponašati ili osjećati kao da se traumatski događaj ponovno zbiva, odnosno kao da ga on proživljava. 

Događaji koji simboliziraju ili podsjećaju na traumatski događaj mogu izazvati intenzivnu psihološku patnju i fiziološku reaktivnost (znojenje, tahikardija, napetost muskulature…) 

Pojavljuju se i smetnje sna, prekomjerna napetost i preosjetljivost, smetnje koncentracije, reakcija pretjeranog straha (preneraženosti).

Učestali su i simptomi anksioznosti s tremorom i nemirom.

Često se pojavljuje osjećaj krivnje te osjećaj srama.

Simptomi PTSP -a 

Ovaj poremećaj nema sigurnih simptoma niti njihove kombinacije koja je dostatna za jednoznačan opis ovog poremećaja.  

Kao simptomi PTSP-a često su opisana intruzivna sjećanja na traumatski događaj, noćne more, osjećaj kao da se događaj taj čas zbiva.

Osjećaj obamrlosti i emocionalne tuposti, odvojenost od ostalih ljudi, nereagiranje na okolinu također su simptomi traume.

Osoba izbjegava okolnosti i aktivnosti koje podsjećaju na traumu, a sama pomisao izaziva reakciju uplašenosti i nesanicu uz popratnu anksioznost, depresiju i suicidalnost.  

Simptomi i potpuno razvijena klinička slika PTSP-a mogu se pojaviti odmah nakon stresnog događaja ili ubrzo nakon njega.

Međutim, prvi simptomi i psihičke teškoće katkada mogu pojaviti i godinama nakon traume. 

U ovih bolesnika mogu se pojaviti i simptomi kao što su teškoće pamćenja, koncentracije, emocionalne labilnosti, glavobolje i vrtoglavice. 

Obično se odmah nakon traume razvijaju anksiozna i depresivna stanja, a simptomi emocionalnog susprezanja karakteristični su za kroničnu formu PTSP-a.  

Također, može se pojaviti nemogućnost sjećanja nekog važnog aspekta traume (psihogena amnezija) ili izrazito smanjenje zanimanja za značajne aktivnosti.

Javljaju se osjećaji odvojenosti ili otuđenosti od drugih, ograničen spektar afekata (npr. nesposobnost za osjećaj ljubavi) ili osjećaj uskraćene budućnosti.

Simptomi depresije ili anksioznosti mogu biti takve kvalitete i intenziteta da je potrebno postaviti dijagnozu depresivnog ili anksioznog poremećaja. 

Suicidalno ponašanje, bilo da se radi o pokušaju samoubojstva ili samom samoubojstvu, kao “simptom” PTSP-a opisuje se kao čest oblik ponašanja u osoba koje pate od PTSP-a. 

Kako bi se terapeut lakše odlučio za terapijski pristup, iznimno je važno naglasiti vodeće simptome. Samim time naglašava se vodeća problematika. 

Progresija depresivnih osjećaja može dovesti do suicida, a anksioznost može biti osnova za nastajanje ovisnosti o alkoholu ili drogama.

Stoga je važno pružiti podršku i obrazovanje osobama koje pate od PTSP-a kako bi se smanjila stigmatizacija i potaknula suradnja u procesu liječenja.  

Tegobe poput glavobolja, boli u prsima te impotencija također su možebitni popratni simptomi.

Mogu se javiti kao odgovor na sam stres ili obnavljanje traumatskog događaja.

Ove reakcije mogu trajati danima, tjednima ili čak mjesecima te mogu biti izazvane samim stresom ili prisutnošću okolnosti koje asociraju na traumatski događaj.

Liječenje, pristup, tablete – posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)

Posttraumatski stresni poremećaj, u vidu metoda terapijskog pristupa liječenju u prvom redu ovisi o tome radi li se o akutnom ili kroničnom obliku bolesti. 

Kod prvog je indicirana primjena terapijskih tehnika s ograničenim trajanjem, dok se kod drugog može planirati dugotrajnije liječenje. 

Primjena psihofarmatika unijela je dosta optimizma u liječenje PTSP-a.  

Posebno se ističe uspjeh nakon primjene antidepresiva.  

Značajno je da psihofarmatici omogućuju provođenje različitih psihoterapijskih postupaka.  

Integriran, fleksibilan i na korisnika usredotočen pristup koji rabi nekoliko tehnika najvjerojatnije će postići najbolje rezultate.  

U terapijskom pristupu žrtvama torture treba uzeti u obzir šire sociopolitičke aspekte te liječenje mora biti u skladu s kulturalnim očekivanjima.  

Kada je riječ o liječenju osoba koje pate od posttraumatskog stresnog poremećaja, postavlja se pitanje treba li te pacijente hospitalizirati ili liječiti ambulantno.  

S obzirom na samu definiciju poremećaja i njegove značajke, očito je da je ambulantni tretman primjeren za liječenje ovih bolesnika.  

Hospitalizaciju je potrebno izbjegavati.

Ako se pacijent zbog komplikacija poput psihotičnih epizoda, intoksikacije alkoholom ili drogama, apstinencijske krize i slično primi u bolnicu, potrebno je ovaj oblik liječenja maksimalno skratiti.  

Integrirani pristup, koji uzima u obzir individualne potrebe svakog pacijenta, obično postiže najbolje rezultate.  

Terapija se može prilagoditi ovisno o trajanju i ozbiljnosti poremećaja.

Važno je uzeti u obzir i šire sociopolitičke aspekte te kulturalna očekivanja kada se pristupa liječenju žrtvama torture. 

Prognoza i ishod PTSP – a

Prognoza i ishod posttraumatskog stresnog poremećaja ovise o strukturi ličnosti, životnoj dobi traumatiziranog, vrsti stresova i okolnostima u kojima se psihotrauma dogodila. 

Vrlo je važan odnos samog psihotraumatiziranog prema traumi i okolnostima stradanja, odnosu obitelji i socijalne sredine prema oboljelome i samom stresu, kulturalno-religioznim čimbenicima…

Tako o odnosu prema liječenju i ishodu PTSP-a kod svake eventualne tvrdnje potrebno je imati u vidu da možda nije uzet u obzir neki važan faktor koji modelira tijek bolesti.   

Važno je pružiti podršku pacijentima kako bi se smanjila mogućnost razvoja komorbiditeta poput ovisnosti o alkoholu ili drogama. 

Posttraumatski stresni poremećaj kao posljedica ratnih stresova

Posebno su često proučavani ratni stresovi (borbeni stresovi, ranjavanje, pogibija bliskih osoba, zarobljeništvo, progonstvo…) i njihov utjecaj na razvoj posttraumatskog stresnog poremećaja.

Neke vrste stresova, poput torture u zarobljeničkim logorima uvjetuju razvoj bolesti bez obzira na ličnost osobe.

S druge strane, kod stresova poput silovanja, razvoj PTSP-a više je ovisan o slaboj adaptaciji ličnosti osobe.

Ova je bolest češća u mlađih osoba, a prisutnost osobne ili obiteljske psihopatologije značajno pridonosi razvoju PTSP-a ili drugog psihičkog poremećaja nakon psihotraume.

Kasnija trauma može pojačati simptome koji su uvjetovani traumom u ranijem životu.

Koncepcija posttraumatskog stresnog poremećaja bila je osmišljena proučavanjem psihičkih teškoća veterana iz vijetnamskog rata.

S vremenom je razumijevanje ove bolesti evoluiralo njegovom primjenjivosti na različite oblike psihotrauma.

 

PTSP
(izvor: pixabay.com)

 

PTSP i povezanost s drugim mentalnim poremećajima

Povezanost posttraumatskog stresnog poremećaja s drugim mentalnim poremećajima složena je i važna tema istraživanja mentalnog zdravlja.  

Osobe koje pate od ove bolesti često istovremeno pokazuju simptome drugih mentalnih poremećaja poput anksioznosti, depresije ili ovisnosti.

Suočavaju se s osjećajem beznadnosti, bespomoćnosti i gubitka interesa za aktivnosti koje su nekada voljeli, što dodatno otežava funkcioniranje i kvalitetu života bolesnika.  

Osobe mogu patiti od generaliziranog anksioznog poremećaja, paničnog poremećaja ili specifičnih fobija.

Ovi poremećaji mogu dodatno povećati osjećaj tjeskobe i hipervigilantnosti.  

Prisutnost komorbiditeta može otežati liječenje i smanjiti uspješnost terapije.

Stoga je važno da terapeuti koji rade sa traumatiziranim osobama pažljivo procjenjuju i tretiraju komorbidne poremećaje kako bi se osiguralo cjelovito i učinkovito liječenje.  

Integrirani pristupi liječenju koji uključuju terapiju lijekovima i psihoterapiju mogu biti posebno korisni u tretiranju komorbiditeta.

Povezanost s drugim mentalnim poremećajima naglašava potrebu za sveobuhvatnim i individualiziranim pristupom liječenju.

U liječenju treba uzeti u obzir specifične potrebe svakog pojedinca. 

 

Posttraumatski stresni poremećaj i procjena radne sposobnosti

Procjena radne sposobnosti kod osoba s PTSP-om zahtijeva suradnju stručnjaka za mentalno zdravlje, liječnika opće prakse, terapeuta i poslodavca.

Osobi s PTSP-om treba pružiti podršku kako bi mogli ostvariti svoj puni potencijal na radnom mjestu.

Prilikom procjene radne sposobnosti osoba koje pate od posttraumatskog stresnog događaja u obzir se posebice uzimaju simptomi bolesti i njihova ozbiljnost.

U obzir se uzimaju i funkcionalna ograničenja osobe, utječu li simptomi bolesti na svakodnevne aktivnosti i zadatke.

Važno je razmotriti mogućnost podrške i prilagodbe na radnom mjestu (primjerice fleksibilno radno vrijeme), liječenje i terapiju jednako kako i psihičke ili tjelesne poremećaje koji dodatno utječu na radnu sposobnost osobe.

 

Dan svjesnosti o PTSP -u

27.lipnja Međunarodni je dan svjesnosti posttraumatskog stresnog poremećaja.

Lijekovi se bave samo simptomima, a ne temeljnim problemima.

Tako je važno naglasiti kako je ljudima potreban razgovor, procesuiranje događaja te svaka moguća potpora i podrška okoline.

 

PTSP
Ptsp (pixabay.com)

 

Ako ste pronašli greške ili neispravne informacije u tekstu molimo vas da nam pošaljete na podrska@edoktor.hr kako bi ih mogli što prije ispraviti. 

Ovaj članak je namijenjen samo informativnim i edukacijskim svrhama.

Informacije u ovom članku nisu zamjena za stručni medicinski savjet.

Ako imate bilo kakvih medicinskih pitanja ili problema, obratite se svom liječniku ili drugom zdravstvenom djelatniku. 

eDoktor je platforma na kojoj možete dobiti informacije o najboljim doktorima za vaš problem -> Ispunite obrazac na eDoktor aplikaciji i mi ćemo vam pronaći najbolju ponudu. 

Zapratite nas na našem Facebooku | Instagramu 

Pišite nam u grupu te postavljajte pitanja ili pratite recenzije drugih pacijenata> 

 

*Članak i njegove dijelove možete citirati na svom webu navodeći izvor s aktivnim linkom; 

Izvor: www.edoktor.hr , (iza zareza dodati link na članak) 

 

 

 

Najnovije

spot_img
spot_img