Neurološke posljedice COVID-19
COVID-19 i neurološke posljedice koje ostavlja za sobom posebno opterećuju marginalizirane zajednice. Liječenje je pravedno i učinkovito jedino ako se unaprijedi zdravstvena jednakost.
Svijet je svjedočio preko 275 milijuna potvrđenih slučajeva COVID-19 i preko 5 milijuna povezanih smrtnih slučajeva. Marginalizirane zajednice posvuda i dalje su nerazmjerno pogođene. Pandemija je samo pojačala već prisutne razlike u zdravlju i zdravstvenoj skrbi. Pripadnici crnačkih, autohtonih i latinoameričkih zajednica i dalje imaju dva do tri puta veću vjerojatnost da će biti zaraženi SARS-CoV-2.
Dva do tri puta im je veća šansa da će biti hospitalizirani s COVID-19 i umrijeti od ove bolesti. Uklanjanje strukturalnog rasizma neophodno je za poboljšanje neurološkog zdravlja. Sve je veća pozornost usmjerena na razumijevanje i rješavanje post-akutnih neuroloških posljedica bolesti COVID-19.
Često se te neurološke manifestacije nazivaju dugotrajnim COVID-om (long COVID).
eDoktor je platforma na kojoj možete dobiti informacije o najboljim doktorima za vaš problem -> Ispunite obrazac na eDoktor aplikaciji i mi ćemo vam pronaći najbolju ponudu.
Neurološke posljedice
Prevalencija neuroloških problema povezanih s COVID-19 u akutnoj i subakutnoj fazi bolesti iznosi 35–85%. Ljudi obično prijavljuju kognitivne ili memorijske poremećaje, glavobolju, gubitak mirisa ili okusa i bol u mišićima.
Akutne neurološke dijagnoze uključuju encefalopatiju, delirij, cerebrovaskularnu bolest, napadaje, neuropatiju i miopatiju. Rjeđe prijavljeni problemi uključuju abnormalne pokrete, psihomotornu agitaciju, sinkopu i autonomnu disfunkciju.
Parainfektivne komplikacije i neurološke manifestacije za koje se sumnja na autoantitijela, dokumentirane su u malim retrospektivnim studijama. Međutim, podaci o njihovoj učestalosti ostaju nedovoljni.
Znanje o post-akutnim neurološkim posljedicama bolesti COVID-19 i dalje je vrlo ograničeno. Provedena je online anketa među uglavnom američkim i europskim ispitanicima. Znatan dio onih koji su imali COVID-19 zabilježio je značajne neurološke posljedice. Zabilježeno je trajanje posljedica 3-6 mjeseci nakon dijagnoze.
Simptomi su uključivali probleme s pamćenjem ili kognitivne smetnje, slabost ili umor nakon napora, nesanicu i druge poremećaje spavanja. Također prijavljeni su glavobolja i gubitak mirisa ili okusa. Otprilike 30% onih u dobi od 30 do 59 godina osjećalo se ozbiljno nesposobnim za rad na poslu.
Neki ispitanici naveli da su se njihovi neurološki simptomi s vremenom postupno popravljali.
Međutim, drugi su opisali uznemirujući obrazac relapsa organizma. Kao okidače navode tjelesnu aktivnost, mentalni napor, emocionalni stres i menstruaciju. Među ispitanicima koji su bili pozitivni na SARS-CoV-2, ali nisu bili hospitalizirani, neurološki problemi koji su potrajali 3-9 mjeseci od datuma infekcije uključivali su; vrtoglavicu, depresiju, probleme s pamćenjem i kognitivne smetnje te smetnje u osjetima okusa ili mirisa; mnogi su primatelji novih neuroloških dijagnoza bili mlađi od 65 godina.
Nereprezentativno istraživanje
Upravo radi nejednakosti i segregacije resursa nismo u mogućnosti imati točan uvid u razmjer bolesti COVID-19. Nejednakosti u pristupu testiranju na SARS-CoV-2 i dalje postoje. Međutim, većina istraživanja potječe od ljudi s pozitivnim testom lančane reakcije polimeraze (PCR) na SARS-CoV-2. Nekoliko studija razmatra ljude čije se dijagnoze COVID-19 temelje na simptomima ili odgovoru antitijela. Uvelike s oslanja na rudarenje elektroničkih zdravstvenih zapisa korištenjem dijagnostičkih kodova za naplatu. Takvo što zahtijeva digitalnu infrastrukturu i znanstvenu ekspertizu. Takvo što se često nalazi samo u velikim akademskim medicinskim ustanovama u zemljama s visokom razinom dohotka.
Malo studija se bavi ljudima. Kada je tako, angažman se često odvija kroz ankete koje se oslanjaju na digitalnu tehnologiju i to na engleskom jeziku. Rijetko je da studije uključuju osobne kliničke procjene. Sudjelovanje u istraživanjima izvan Europe i Sjedinjenih Država i dalje je vrlo ograničeno. Čak i unutar tih geografskih regija, marginalizirane zajednice znatno su nedovoljno zastupljene unatoč njihovom nerazmjernom opterećenju COVID-19.
Da bismo u potpunosti razumjeli neurološke posljedice dugotrajnog COVID-a, potrebna je veća jednakost u istraživanju COVID-19. Tako nešto zahtijeva uklanjanje strukturalnih barijera koje održavaju razlike u kliničkoj skrbi. Veoma je jasno da su nejednakosti u pristupu bolničkim resursima put do neuroloških razlika povezanih s akutnim COVID-19. Retrospektivna analiza ljudi hospitaliziranih s COVID-19 i moždanim udarom u SAD-u i Kanadi pokazala je nedovoljan pristup tretmanima akutnog moždanog udara. Tromboliza i trombektomija doprinose dvostruko većoj vjerojatnosti da će pripadnici crne rase umrijeti nego pacijenti druge rase ili etničke pripadnosti, unatoč sličnim čimbenicima rizika od moždanog udara i vremenu evaluacije.
Razlike u skrbi
Druga retrospektivna analiza pacijenata hospitaliziranih s COVID-19 u velikom američkom zdravstvenom sustavu dokumentirala je kako primanje skrbi u neakademskim bolnicama predstavlja dvostruko veći rizik od 30-dnevne smrtnosti i lošijih funkcionalnih ishoda. Unatoč tome što pacijenti imaju sličnu težinu COVID-19 i manje komorbiditeta, vjerojatno zbog slabijeg pristupa kritičnoj skrbi i drugim specijaliziranim uslugama.
Sve je više dokumenata o razlikama u zdravstvenoj skrbi s kojima se suočavaju ljudi koji su imali COVID-19; uključujući one sa i bez neuroloških komplikacija. Među ispitanicima nakon otpusta iz 38 bolnica u Michiganu za liječenje akutnog COVID-19, jedan od pet nije primio naknadnu njegu unutar 60 dana od otpusta iz bolnice. Od toga 60% pacijenata koji nisu primili njegu identificirali su se kao pripadnici crne rase, a 5 % kao Latinoamerikanci.
Ista je studija pokazala da su pripadnici crne rase s dijagnozom COVID-19 najvjerojatnije prijavili nedostatak zdravstvenog osiguranja i umjerene do teške financijske posljedice; pri čemu je većina potrošila svoju ušteđevinu i bila nesposobna pokriti troškove zdravstvenih usluga.
Uz to, kvalitativna studija o iskustvima Latinoamerikanaca hospitaliziranih za liječenje akutnog COVID-19 u San Franciscu i Denveru opisala je neke sudionike koji su otpušteni kući bez naknadnih tretmana kao što su kisik ili fizikalna terapija jer im je nedostajalo zdravstveno osiguranje. Ove rane razlike u pristupu uslugama nakon akutne bolesti COVID-19 vjerojatno su samo vrh ledenog brijega i prijete da će negativno utjecati na neurološko zdravlje osoba s COVID-19, potencijalno dugoročno.
Zdravlje usmjereno na zajednicu
Mora se usvojiti antirasistički pristup koji je usmjeren na pacijenta i zajednicu kako bi se identificirale, sveobuhvatno razumjele i učinkovito liječile post-akutne posljedice COVID-19, uključujući neurološke posljedice. To zahtijeva prebacivanje značajnih resursa i moći na marginalizirane zajednice koje su najviše pogođene COVID-19, uz učinkovitu primjenu okvira na više razina za javnozdravstveno djelovanje.
Iako su sve intervencije u predloženom modelu važne za unapređenje zdravstvene jednakosti, veći i dugotrajniji učinak će se postići prelaskom s pojedinca na društvene čimbenike koji utječu na zdravstvene nejednakosti. Zdravstvena neurološka zajednica treba surađivati u svim sektorima kako bi pojačala učinak rada na uklanjanju strukturalnog rasizma. Interdisciplinarna politička rješenja izvan medicine, javnog zdravstva i vlade ključna su za suzbijanje širenja SARS-CoV-2, smanjenje smrtnosti i u konačnici sprječavanje iscrpljujućih neuroloških i drugih tereta COVID-19.
Marginalizirane zajednice koje nemaju dovoljan pristup uslugama trebaju kvalitetne informacije o neurološkom zdravlju, kao i učinkovite javnozdravstvene intervencije za smanjenje rizika od COVID-19. To uključuje fizičko distanciranje, nošenje maski i redovito pranje ruku. Pristup pouzdanim glasnicima trebao bi biti nadopunjen pristupom visokokvalitetnim neurološkim uslugama unutar marginaliziranih zajednica.
Taj je pristup osobito važan za pripadnike crne rase i one koji se suočavaju sa siromaštvom. Ove marginalizirane zajednice izostavljene su iz neurološke skrbi još i prije pandemije COVID-19. Bolnice sa sigurnosnom mrežom, zdravstveni centri u zajednici i druga klinička okruženja s ograničenim resursima trebaju biti dobro opremljena za pružanje opsežnog probira neuroloških problema; pružanje neuroloških usluga osobno ili putem telefonskog savjetovanja i imati postupke za upućivanje pacijenata u druge medicinske ustanove za višu razinu skrbi kada je to potrebno.
Širi pristup neurološkom liječenju imat će najveći utjecaj ako bude popraćen visokokvalitetnim dijagnostičkim modalitetima. Modaliteti kao što su slikanje mozga, elektroencefalografija, elektromiografija, studije spavanja i neuropsihološko testiranje.
Pristup dijagnostici trebao bi biti povezan s povećanim pristupom terapiji koja bi potencijalno mogla promijeniti život i za COVID-19 i za njegove neurološke posljedice. Pod time uključen raspon od cjepiva, monoklonskih antitijela, trombolize, trombektomije i rehabilitacijskih usluga. To uključuje fizikalnu, radnu i kognitivnu terapiju, do inovacija kao što su kao novi oralni antivirusni lijekovi molnupiravir (Lagevrio; Merck) i kombinacija nirmatrelvira i ritonavira (Paxlovid; Pfizer).
Cjepiva su posebno važna u prevenciji COVID-19 i njegovih dugoročnih neuroloških posljedica. Marginalizirane zajednice i dalje se suočavaju sa složenom mrežom strukturnih prepreka cijepljenju.
Sveobuhvatna njega
Odgovarajuće zdravstveno osiguranje eliminirat će važnu prepreku pristupu neurološkim uslugama. Samo u Sjedinjenim Državama većina od 31 milijuna neosiguranih odraslih osoba odriče se mogućnosti dijagnostike i liječenja zbog financijskih problema. Svjetska zdravstvena organizacija predložila je univerzalnu zdravstvenu skrb kako bi ljudima omogućila pristup zdravstvenim uslugama koje su im potrebne bez financijskih poteškoća. Međutim, trebala bi je podržati neurološka zajednica, čiji se članovi mogu uključiti u napore koji definiraju put do univerzalne zdravstvene zaštite.
U zemljama bez univerzalne zdravstvene skrbi postoji hitna potreba za medicinskom skrbi i uslugama podrške za pacijente s COVID-19. Mnogi od njih se suočavaju s financijskim preprekama u zdravstvenoj skrbi. Vlada SAD-a dodijelila je vladina sredstva za testiranje na COVID-19 i cijepljenje, ali postoji nedostatak u financiranju post-akutnih kliničkih usluga COVID-19. To uključuje fizičku rehabilitaciju, mentalno zdravlje, zdravlje u kući, dugotrajnu njegu i druge zdravstvene usluge koje često nisu pokrivene zdravstvenim osiguranjem.
Istraživanje usmjereno na pacijenta zahtijevat će predanost uklanjanju sistemskih oblika ugnjetavanja. Oni su doveli do različitih patnji među marginaliziranim zajednicama mnogo prije ove pandemije. Početak je imenovanjem rasizma i uključivanje u antirasistička rješenja za postizanje zdravstvene pravde u neurologiji i izvan nje, uključujući povećanje pristupa kvalitetnim neurološkim procjenama, tretmanima i mogućnostima istraživanja. Davanje prioriteta pravednosti danas će poboljšati pružanje neurološke skrbi daleko izvan ove pandemije.
Pročitajte i PRF vs PRP: Sličnosti i razlike tretmana
*******
Ako ste pronašli greške ili neispravne informacije u tekstu molimo vas da nam pošaljete na podrska@edoktor.hr kako bi ih mogli što prije ispraviti.
Ovaj članak je namijenjen samo informativnim i edukacijskim svrhama. Informacije u ovom članku nisu zamjena za stručni medicinski savjet. Ako imate bilo kakvih medicinskih pitanja ili problema, obratite se svom liječniku ili drugom zdravstvenom djelatniku.
eDoktor je platforma na kojoj možete dobiti informacije o najboljim doktorima za vaš problem -> Ispunite obrazac na eDoktor aplikaciji i mi ćemo vam pronaći najbolju ponudu.
Zapratite nas na našem Facebooku | Instagramu
Pišite nam u grupu te postavljajte pitanja ili pratite recenzije drugih pacijenata>
*Članak i njegove dijelove možete citirati na svom webu navodeći izvor s aktivnim linkom;
Izvor: www.edoktor.hr , (iza zareza dodati link na članak)
