Dašak azijske kuhinje u vlastitom domu
Wok je azijsko jelo koje je dobilo ime po kuhinjskoj posudi u kojoj se priprema.
Wok je metalna ovalna posuda koja ima jednu ili dvije drške te se koristi za pripremu prvenstveno woka odnosno jela od različitog povrća, rezanaca ili riže i mesa no može se koristiti i za neka druga jela.
Danas donosimo jednostavan recept za wok koji se sastoji od rezanaca, piletine i povrća.
Dobar tek!
Sastojci (4 osobe)
- Piletina bijelo meso 400 g
- Paprika – crvena, žuta, zelena 1 komad svaka
- Šampinjoni 300 g
- Mrkva 2 komada
- Luk 1 komad
- Tikvica 1 komad
- Rezanci (mogu biti rezanci za wok, rižini rezanci ili neke druge vrste tijesta npr. špagete (najtanja vrsta))
- Maslinovo ulje, sol, papar, sezam
- Soja sos, ljuti umak
Kalorije
- 1 porcija sadrži 220 kcal
Vrijeme izrade
- Priprema: 10 minuta
- Kuhanje: 20 minuta
- Ukupno: 30 minuta
Priprema – Wok
- Paprike, mrkvu i tikvice narezati na tanke prutiće. Narezati gljive na tanje komadiće. Narezati luk.
- U tavu dodati maslinovo ulje i dodati piletinu narezanu na kockice. Pržiti piletinu dok ne dobije bijelu boju i zatim maknuti ju iz tave na tanjur. Pokriti ju aluminijskom folijom da ne postane tvrda.
- U tavu dodati još malo ulja i staviti svo narezano povrće. Miješati. Dodati sol i papar.
- Kada povrće omekani nakon otprilike 7-8 minuta, dodati piletinu.
- Sve miješati i dodati malo soja sosa.
- U drugom loncu skuhati rezance. Bitno je da se ostave al dente.
- Dodati ih u tavu u povrće. Sve miješati da se sjedini nekih 3-4 minute. Dodati još soja sosa i ljutog umaka po želji.
Posluživanje
- Poslužiti na tanjuru i posipati sezamom po želji.
Wok – dodatne informacije
U današnjem wok-u glavni izvor proteina je piletina.
Općenito, meso, ali i namirnice životinjskog porijekla su najbolji izvori proteina.
Upravo to je jedan od najvećih izazova vegetarijanske i veganske prehrane – dovoljan unos proteina iz namirnica biljnog porijekla ili jaja i mliječnih proizvoda.
Proteini su tijelu prvenstveno potrebni za dobivanje aminokiselina za izgradnju organizma te dobivanje esencijalnih aminokiselina koje su organizmu potrebne za normalno funkcioniranje, a organizam ih nikako ne može proizvesti osim ako ih ne unesemo hranom.
Esencijalne aminokiseline su: valin, leucin, izoleucin, lizin, metionin, fenilalanin, treonin i triptofan.
Histidin se smatra esencijalnom aminokiselinom, u doba razvoja i rasta.
Važan je za rast i obnavljanje tkiva i mora ga biti u prehrani male djece kako ne bi došlo do manjka.
Najviše ga ima u goveđem mesu, peradi i ribama.
Uvjetno esencijalnim aminokiselinama smatraju se one koje se dobivaju složenijim biokemijskim procesima nego što je sama transaminacija.
Izraz “uvjetno esencijalne” znači da te aminokiseline vrlo lako mogu postati esencijalne, a to ovisi o tome koliko ima u tijelu prekursora iz koje te aminokiseline nastaju.
Ako ih nema dovoljno, aminokiseline se neće moći sintetizirati i moramo ih unijeti hranom odnosno postaju esencijalne.
U tu skupinu ubrajamo: arginin, cistein, glutamin i tirozin.
Potpuni proteini su namirnice koje sadrže sve esencijalne aminokiseline.
Najbolji primjer takve namirnice je poznata sirutka koja sve hvaljena kao odličan izvor proteina, a ona to zaista i je zbog sadržaja svih esencijalnih aminokiselina.
U tu kategoriju pripada i mlijeko, jaja, sir i meso.
Biljne namirnice nemaju potpune proteine, ali to se može postići kombinacijom namirnica.
Najbolja kombinacija je žitarice i mahunarke npr. riža i grah.
Bilo kojom kombinacijom ove dvije skupine organizmu osiguravamo dovoljnu količinu svih esencijalnih aminokiselina.
Odrasla osoba dnevno treba unijeti 0,8 g po kg tjelesne mase dnevno.
Ta brojka varira kod određenih bolesti i fiziološkog stresa. Jake upale u organizmu ili opekline zahtijevaju vrlo visok unos proteina.
Za dojenčad unos bi trebao biti oko 2,0 g/kg tjelesne mase.
Za djecu i mladež koja su u dijelu života kada je rast i razvoj i dalje prisutan potrebe su oko 1-1,5 g/kg tjelesne mase.
Potreba za proteinima mijenja se ovisno o: nutritivnom statusu, spolu, godinama starosti, veličini tijela, aktivnostima i stanju organizma te je iz tog razloga vrlo individualna.
Paprike su namirnice koje su izrazito bogate vitaminima i mineralima, ali i drugim nutrijentima koji imaju blagotvorno djelovanje na organizam.
Paprike sadrže velike količine vitamina C i A te vitamine B skupine.
Sadrže i karoteonoide – pigmente topljive u mastima koji se nalaze u crvenom, žutom, narančastom i zelenom voću i povrću.
Imaju snažna antioksidativna i antikancerogena svojstva.
Najpoznatiji karotenoidi su beta karoten, likopen i lutein.
Inhibiraju rast stanica raka, jačaju obrambeni sustav, smanjuju rizik od ateroskleroze, srčanog i moždanog udara, te štite od stvaranja mrene.
Dio beta karotena koji se ne pretvara u vitamin A djeluje kao antioksidans, pa paprika koja sadrži i vitamin C koji je također antioksidans predstavlja namirnicu jako antioksidativnog djelovanja.
Šampinjoni su vrsta gljiva koja se može jesti sirova ili termički obrađena.
Bogat su izvor niacina i riboflavina.
Vitamini B skupina su vitamini topljivi u vodi te se zato lako izlučuju putem mokraće za razliku od vitamina topljivih u masti koji se skladište u masnom tkivu u tijelu.
Izuzetak je vitamin B12 čije rezerve postoje u jetri.
Riboflavin ili vitamin B2 omogućuje oslobađanje energije iz makronutrijenata.
Simptomi manjka se očituju nakon nekoliko mjeseci nedovoljnog unosa. Manjak utječe na ten, oči i probavni sustav.
Pojavljuju se ispucali i crveni uglovi ustiju, bolan, gladak i grimizno crven jezik, upala kapaka i preosjetljivost na svjetlo, crvenilo rožnice te upalni procesi na koži popraćeni lezijama prekrivenim masnim ljuskicama.
Mlijeko, mliječni proizvodi poput sira i jetra su najbogatiji izvori. U tu kategoriju dobrih izvora mogu se pridodati i zeleno lisnato povrće te cjelovite žitarice.
Niacin ili vitamin B6 je jedinstven među vitaminima B skupine po tome što tijelo proizvodi niacin iz triptofana.
Za pretvorbu triptofana u niacin, potrebni su i vitamin B2, vitamin B6 i željezo te je u trudnoći povećana efikasnost ove pretvorbe.
Prehrana bogata proteinima nikada nije deficitarna na niacinu zbog mogućnosti sinteze iz triptofana.
Pelagra je bolest uzrokovana manjkom niacina. Simptomi su dijareja, dermatitis, demencija.
Manjak niacina može uzrokovati: proljev, povraćanje, abdominalnu bol, glositis, depresiju, apatiju, slabost, loše pamćenje.
Gljive, šparoge i tamnozeleno lisnato povrće su među najbogatijim namirnicama biljnog podrijetla.
*******
Ako ste pronašli greške ili neispravne informacije u tekstu molimo vas da nam pošaljete na podrska@edoktor.hr kako bi ih mogli što prije ispraviti.
Ovaj članak je namijenjen samo informativnim i edukacijskim svrhama. Informacije u ovom članku nisu zamjena za stručni medicinski savjet. Ako imate bilo kakvih medicinskih pitanja ili problema, obratite se svom liječniku ili drugom zdravstvenom djelatniku.
eDoktor je platforma na kojoj možete dobiti informacije o najboljim doktorima za vaš problem -> Ispunite obrazac na eDoktor aplikaciji i mi ćemo vam pronaći najbolju ponudu.
Zapratite nas na našem Facebooku | Instagramu
Pišite nam u grupu te postavljajte pitanja ili pratite recenzije drugih pacijenata>
*Članak i njegove dijelove možete citirati na svom webu navodeći izvor s aktivnim linkom;
Izvor: www.edoktor.hr , (iza zareza dodati link na članak)
